уторак, 16. август 2016.

Kako sam uopšte došla na ideju da napravim blog ???

Javilo mi se par djevojčica na instagram i pitalo me par pitanja u vezi bloga, pa sam riješila da odgovorim na njih i da ih podijelim sa svima vama. Znam da sve vas interesuje kako sam došla na tu ideju, da li sam se bojala reakcije ljudi u svom okruženju itd...

1. Kako si došla na ideju da napraviš svoj blog ? 
- Još od neke 8/9 godine, ja sanjam da postanem blogerka. Već 1/2 godine ranije, počela sam da pratim Zoranu Jovanović i Anu Tukec, tj. počela sam da pratim kako njihov rad na blogu tako i na yt-u. Na Zoraninom youtube kanalu sam naletila na video u kome ona priča o svom blogu i zaradi, video je snimljen davno i ja sam ga tek pogledala krajem jula, kada sam i otvorila svoj blog. U tom videu ona je rekla gdje je napravila svoj blog, kako to sve funkcioniše i meni je samo odjednom kliknulo u glavi da napravim blog i tako je sve to počelo..

2. Da li si se bojala kakva će biti reakcija ljudi na tvoj blog ? 
-Pa itekako sam se bojala, ali imala sam podršku svojih najbližih. Reakcija ljudi na moj blog me je poprilično iznenadila, jer sam za jako kratko vrijeme prešla 700 pregleda. Još sam u šoku i ne mogu da vjerujem da imam toliko pregleda ali vjerujem u sebe i nadam se da ću zajedno sa svima vama stići do svog cilja.

3. Da li imaš hejtera ? 
-Za sada, ne. Ali ja sam tek na početku, naravno da će tu biti ljudi kojima se neće svidjeti način na koji pišem ili im se ne sviđaju teme o kojima pišem i naravno da će početi hejt komentari. Ali to je sasvim normalno, ja ne tražim da se svima moram sviđati, isto tako ne tražim da se svima mora sviđati to o čemu ja pišem. Onome kome se ne sviđa, ne mora uopšte da se vraća na moj blog, a oni ljudi kojima se sviđa ovaj blog i način na koji ja pišem, oni će se rado vratiti ovdje i čitati sve moje postove i podržavati me. Tako da, hejt komentari i hejteri su sasvim normalni u svakom poslu i ne treba se zadržavati na njima i pridavati im pažnju.

4. Kakva je bila reakcija tvojih prijatelja na tvoj blog ? 
-Rekla sam da su me u ovome podržali moji najbliži, a među njima su i svi moji prijatelji. Oni su sa mnom od početka i pružaju mi podršku da nastavim dalje. Mnogo im hvala na tome, jer da nije njih, ja možda nikada ne bi otvorila svoj blog, jer sam se bojala te reakcije ljudi i to je stvarno najgore na početku, ali uz pomoć mojih prijatelja sam to prevazišla i otvorila ovaj blog.

5. Da li te neki ismijavaju radi toga što "radiš" ? 
-Za sada, toga nema. Ali ja živim u malom mjestu i ovo što ja "radim" je nešto novo. Niko nije navikao da se neko u ovom okruženju bavi blogovanjem, samim tim, pojedima je to i smiješno. Ali stvarno me to ne dotiče, ja radim ono što volim i uživam u tome. Ne dozvoljavam da mi neko tim ismijavanjem pokvari taj užitak dok pišem svaki post.

6. Neki savjet za "djevojčice" koje hoće da otvore blog a plaše se reakcije i tiga hoće li njihov blog biti čitan ili ne ? 
-Za početak, ne trebate da se plašite, svi imaju tu neku malu tremu da li će im blog biti čitan ili ne. Ali vjerujte mi, to isključivo zavisi od vas. Koliko se vi budete trudili i ulagali vremena u vaš blog i postove, toliko će on i biti čitan.

Nadam se da ste shvatili sve odgovore. Ako vas još nešto zanima, u komentare mi napišite sve i rado ću vam odgovoriti.

                                                  Vaša Ivana :)

Нема коментара:

Постави коментар